Havana torta, uprostena

Havana tortu volim jos od moje Zenice.Pravi recept nikad nisam imala ali smo ja i moj suprug po sjecanju napravili recept.Bio je to pun pogodak.Onomad, prije 20 godina bio je to hit u nasem restoranu, ovdje u Njemackoj.Svi su je jeli i svi recept trazili. Prije  tacno 10 godina i moj stariji sin " stasao " je da sam napravi tu tortu. U svojoj kuci. Poslala sam mu recept, E-Mailom.
Evo kako je to tada izgledalo, kad majka sinu recept i uputstva daje.

----- Original Message -----

From: Suada Jeremic

To: Neven Jeremic

Sent: Friday, November 21, 2003 12:31 AM

Subject: recept

potreban materijal:   

                                1 l  schlag sahne- 30 %

                                18 listova zelatina

                                6 dcl. mlijeka

                                270 gr. secera

                                1 kas. brasna

                                amaretini okrugli keksici oko 200 gr.

                                orasi oko 100 gr.

                            100 ml likera cointreau

pristupi poslu!

                                1/3 amaretina poredati u posudu i poskropiti sa likerom

                                orahe samljeti i dodati 2 kesice vanilin secera

.

                               

                                18 listova zelatina, list po list,potopiti u hladnu vodu

                               

                                   

                             u   6 dcl. mlijeka staviti 270 gr, sec. i staviti da prokljuca,neprestano mijesajuci  

                                i staviti da se hladi----u posudu nasuti hladnu vodu pa tu posudu sa mlijekom i secerom u nju i mijesajuci ohladiti da mozes prst umociti

                                                             

                                 1 litar schlag sahne dobro umutiti mikserom

                                

                                izvaditi zelatine iz vode(trebaju biti fino razmeksani)  i staviti ih u onu ohladjenu  posudu sa secerom-mlijekom i fino izjednaciti, pa to sada sve staviti u izlupanu sahnu i malo 

                                jos mikserom izmijesati

                                e hajde sada to fino poredjaj, znaci na one poredjane amaretine stavi 1/3 sahne( koja je vec izmijesana sa onom masom mlijeko-secer,znas),

                                 

                                pa opet amareti, pa orasi, pa druga trecina sahne, pa opet amareti i orasi i na kraju  preostala treca trecina sahne.Prekriti prozirnom folijom

                                i u frizider da se hladi.Ohladjeno se jede a ja tebi i ostalim degustatorima zelim prijatno.Tvoji Sule, Sale i Milan.:-) :-) :-)

Prolazile godine.Moj sin usavrsio taj recept..uprostio da prostije ne moze biti.

On iste sastojke koristi, kolicinski takodje. Kaze stavi vise oraha, duplu dozu.Orasi ne skode ni jednom kolacu :)

Ali ne reda to on po mom uputstvu..

Sve uradi ko i u receptu, a onda sve to izmijesa drvenom kasikom..sve pripremljeno, znaci  u ono mlijeko prokuhano i sa zelatin listovima stavi sve ostalo, naravno mlijeko se ohladi na sobnu temp. Kako mi rece neki dan, to mama lici na hapu kakvu si nam pravila kad ja i S. mali bili.

E sad, ta hapa ide u kalup za torte, onaj sto se  "zakljuca".

Stavi se u frizider.

Ceka  makar do sutra.

 i po principu iz fizike, da teze sto je pada na dno, lakze ide prema gore, najlakse skroz gore.

Ohladjenu tortu polako plasticnim nozem za kolace pedantno odvojite od zidova kalupa, uklonite onaj obruc sa kalupa, i to je to.

Torta izgleda savrseno.

Ukus ocarajavuci.

Ne pretjerujem, vjerujte.

Napravite i probajte.

 PS: Znam da iskusne domacice  nece imati problema.Slobodno svoju neku caku primjenite.

Za one mladje, koje se strogo recepta drze ( ja se NIKAD ne drzim recepta slijepo)  e te domacice moraju , jednostavno, iskustva skupljeti, pa kad budu domacice  preko 40 godina, kao ja, razumjet ce me i  nece im bas puno ni trebati svi detalji nekog recepta.Jer kuhanje je umjetnost, a umjetnici  su vredniji ako vise ideja imaju.

Pozdrav svima koji svratite ovdje kod mene.

Vasa Suada, nikad zlonamjerna, to treba da znate :)

Iz moje nove domovine u moju bivsu domovinu

Moja je nova domovina Njemacka.Preko 20 godina vec.
I srecna sam da je tako.
Moze da misli sta god hoce, vrijeme cini svoje. Bila sam  14 dana u nasim krajevima..U bosni, mojoj domovini po rodjenju i u Srbiji, domovini mog muza, po rodjenju.Bilo je slatko i kratko.duze ne bi ni valjalo.
Kako se osjecaju nasi ljudi koji su kao ja davno otisli iz nasih krajeva i kad dodju "medju" svoje. Pa iskreno, ne bas  ugodno.MORAS birati sta ces da pricas.NISTa ne godi da kazes.Ni da lijepo zivis, ni da ti je normalno i vise puta u godini otici na odmor po Evropi..Ne godi im ni da kazes istinu o svojoj djeci.Zapravo, oni i ne pitaju bas nesto posebno..znaju da uglavnom nasi ljudi lijepo zive i to im jednostavno bas i ne godi.Znaju jako dobro da su nasa djeca, sada vec odrasli 40-godisnjaci, uglavnom  uspjesni mladi ljudi sirom svijeta.Ni to im nekako bas ne godi.
Tako da ja i nisam bas posebno  odusevljena vratila se u moju Njemacku. 
A onda..U mojoj Njemackoj, ljudi, moji pekari, moji frizer, moja manikirka,  svi oni obradovali su se i svi kazu da sam nesto dugoooo bila.A sve su to strani ljudi u odnosu na MOJE zemljake.
Ne moram sve i komentarisati..Vjerovatno nisam usamljena u mom razmisljanju.
I ne osjecam se krivom sto mnogi nisu takodje otisli negdje u inostranstvo..Trebalo je imati petlju i krenuti u novi nepoznati zivot.
Mi hrabriji, mi hazarderi tu smo gdje smo.Svako gradi svoju buducnost, svoj zivot...I niko nikome ne treba da polaze racune za svoje poteze.
Imam potrebu da ovo na papir stavim, i sebe same radi.
Ici cu ja opet u pohod nasim krajevima.
Kao sto na pocetku napisah,
bit ce to opet kratko i slatko.
:)

Godisnji odmor na penzionerski nacin

Citav mjesec septembar bili smo odsutni iz nase Njemacke.
Prvo smo odletili na Mallorcu..bili 15 dana i uziv ali u prelijepom vremenu i divnom hotelu.
Nakon slijetanja u Njemackoj, kofere prepakirali i opet odletjeli..ovog puta u Sarajevo.Iz Sarajeva do Zenice..A onda slijedi obilazak moje Zenice...osvjezavanje utisaka...susreti sa dragim ljudima.Pa onda autom put ka Klupcima kod Loznice, rodnom kraju moga supruga.Konaci u Banji Koviljaci, na Trsicu, u Klupcima, na Drini, u Fakovicima, pa opet u Zenici..Bilo je lijepo ..puno emocija i lijepih sjecanja. Lijepo je biti penzioner i moci sebi priustiti sitnice koje zivot znace :)

Ma naslov je vala najmanje bitan

Stalno citam sta je zdravo sta nije zdravo jesti i kuhati, a opet stalno gledam i prave, konkretne recepte.Ruku na srce, ja sa 65 godina potesko da mogu moje navike mijenjati.Ponesto mozda, ali u biti tesko je to.Ne trazim razumijevanje mladje populacije, a moja generacija jako dobro mene razumije.
Ovaj recept nadjoh..Pita sa tikvicama, ali SLATKA:

http://moje-grne.com/2013/08/16/mirisna-slatka-pita-sa-tikvicama/


I asocira me na jedan davni dogadjaj...

Ja rodjena Bosanka , davne 1972 udadoh se iz ljubavi za muza mi, upoznasmo se na nasem, tada jos lijepom, moru.On iz Loznice ( ja i sada ponekad kazem iz Lozana City ).Brak evo  petu deceniju gazi i nista nam ne fali :)
Da..udaljih se ja..Pita od ili sa tikvicama.
Davno, negdje dvije -tri godine braka..bili smo u posjeti u Srbiji..Kaze meni moj suprug, tada, idemo na pitu sa tikvom kod njegove tetke.Majstorice za pite i kolace.Nisam uopste posumnjala da nije majstorica.I otisli mi.
Ulazimo u kucu a ono sve mirisi na vanilin secer.Hajd  rekoh uz tikvenjacu  napravila tetka i dezert.pa i  ja bih isto tako.
Helem, radujem se ja tikvenjaci, sa kajmakom ozgor, jer to  su srpska domacinstva sa domacim mlijekom, sirom, kajmakom.
I, iznese nama tetka..pitu tikvenjacu( mi je u Bosni tako zovemo).
Kaze evo je specijalno  za nasu snajkicu, pita sa tikvom..
A ono, ozgor nidje kajmaka..nego, secer brate!!!Ma kako secer?Ne mogu doci sebi..gledam, zagledam.Gledaju ukucani i snajkicu Bosanku.Sta je, sta toliko zagledas, probaj.
Onako  vise za svoju dusu, ali naglas pitam ja :A je li to i secer preko pite??
Pa sta bi drugo bilo, slatka pita i secer.
E tu sam ja i zavrsila sa slatkom tikvenjacom.
Nisam mogla vala ni da je probam da mi se ne bi uvrijedila moja PRAVA tikvenjaca sa kajmakom  ozgor, slana, kako moja majka i moja nana pravile.

Kazem ja njima fino da to lijepo izgleda ali tikvenjaca je za mene samo slana pita.
Kaze tetka kako slana kad tikva sama od sebe slatka je.
E pa fino to Bosanke skonature pa i ne bude vise slatka..tikva.

I vjerujte mi, nikada u zivotu niti sam probala niti pravila slatku tikvenjacu.
Moj muz, opet ne shvata slanu tikvenjacu.
Tako da ja tikvice samo u musaku stavljam, u djuvec a pite sa tikvom ne pravim.
E to je ono sto se ne mijenja ni s godinama.
Neki cip u meni ne da se zamijeniti, ne da se vala ni pomjeriti.

Imate li vi takvih cipova takodje?
Pozdrav svima koji svratite ovdje kod mene.
Vasa Suada :)

I tako postadoh penzionerka

01.jula napunila sam 65 godina.
I istovremeno penzionerka postala.
Neki dan, u birou za penzije, ovdje u Njemackoj, pita me sluzbenica : a sta ste vi radili do 1992??? Ovdje je LOCH - rupa u godinama.
Kazem joj moju istoriju, rat u mojoj Bosni i dolazak u Njemacku.
Pita me, dalje, jesam li u svojoj domovini radila.
Gdje necu raditi..kazem joj.I jos nesto, tada u mojoj Zenici nije bilo nezaposlenih.Uopste.Svi smo radili.
Rekoh i dokumentovah joj moj staz u mojoj zeljezari.
23 godine.
Gleda ona mene, pa u moje dokumente, pa opet u mene.
Pita..ne idem u ranu penziju.
Ne.Rekoh joj.
Pogleda me opet.
Kaze..izgledate mi puno mladji i njegovaniji nego 65-godisnjaci.
Zivot vas bas mazio!!
Jeste, rekoh ko iz topa.
U najljepsim godinama morala sam iz svoje zemlje ici..u nepoznato.
Ali sve se hvala bogu odvijalo prelijepo.
A...rece..bili ste onda zdravi, tako i izgledate.
Ja opet:
Ma jeste..samo eto sto sam prije 1,5 godinu bila suocena sa dijagnozom rak.I izborila se..nadam se.
Pogleda me pa ko s poslom:
Ma vi juznjaci ste jednostavno jak narod.
Jesmo, slozih se ja. 
Predadoh joj da mi obradi moju bosansku penziju..Rece..to obicno traje duze nego sa Njemackom penzijom.
Znam.Rekoh.Takav je moj narod..mi juznjaci.


Uzivajte i vi u mojem rodjendanskom i penzionerskom cvijecu :)
Ta ne ide se u penziju svake godine :)

Kolac sa jabukama i orasima

Danas mi se pravio neki kolac..bas kolac, nikakva torta i razne kreme.I naravno nadjoh kod moje Vrtaljice ovaj kolac.
 Ja sam ga pravila sa jabukama, koje sam uobicajeno  neoguljene izrendala i ispirjala sa malo zutog secera ( on mi daje nekako zlatan sok cim ga jabukama dodam) i malo vanilin secera. Ostalo ide ovako :

Potreban materijal:

• 150 g maslaca
• 100 g šećera
• 150 g + 50 g oraha, nakrupno mljevenih
• 220 g brašna
• 2 žumanca
• ribana kora jednog limuna
• 3 jabuke, toliko sam ih imala na raspolaganju
• 2 žlice šećera
• 4 jaja, posebno žumanca a posebno bjelanca
• 4 žlice šećera
• 3 žlice brašna

Postupak :

1. u zdjeli pomiješati maslac, 100 g šećera, 100 g sjeckanih oraha, 220 g brašna, koricu jednog limuna i 2 žumanca, zamijesiti tijesto i razvući ga te ga prebaciti u podmazanu tepsiju dimenzija 23x38 cm
2. staviti ga u pećnicu zagrijanu na 200°C i peći oko 10 minuta
3. dok se prvi dio kolača peče umutiti ona 4 bjelanca i ostaviti na stranu
4. u drugoj zdjeli umutiti 4 žumanca sa 4 žlice šećera pa kada se umuti dodavati naizmjenice 3 žlice brašna i umućena bjelanca, miješati špatulom dok se sve ne izjednači
5. Kolac izvadjen iz pecnice sam premazala sa finim djemom, kombinacija jabuka i sipka, malo razrjedjenog vodom
6. Preko jabuka sam prelila onu masu  zumanca-bjelanca-brasno
7. sve skupa vratiti u pećnicu i peći još oko 25 minuta na istoj temeperaturi
8. gotov kolač posuti šećerom u prahu i poslužiti ga kada se ohladi

 http://vrtaljica.blogspot.de/2013/06/kolac-od-oraha-i-sumskog-vica.html#more

Suada J.: Na Zlatiboru, maj 2013

Suada J.: Na Zlatiboru, maj 2013: Bila sam u oktobru prosle godine prvi put na Zlatiboru, sa mojom  radnom koleginicom Milenom.I rekla sam, sljedeci put idem sa mojim Jerem...

Pralinasta torta sa ljesnjacima-bademima

Ovu sam tortu vidjela  kod nase   vrtaljice,  dopala mi se na prvi pogled.Jednostavna a i imala sam otprilike sve sto je potrebno.Uz moje varijacije, naravno.

Imala sam kesicu mljevenih badema i kesicu mljevenih ljesnjaka, kombinovala, zasto ne.

Onda, imala sam samo 150 gr tamne cokolade i kakaoa, pa sam i to kombinovala. Torta je super i izgledom u okusom.

Za tortu je potrebno:

- Praline:

• 250 g šećera
• 50 ml vode
• 250 g lješnjaka

- Tamno tijesto, kora za pecenje

• 6 jaja
• 115 g + 1 žlica šećera
• 185 g tamne čokolade
• 185 g mljevenih lješnjaka

- Krema s mliječnom čokoladom

• 375 ml slatkog vrhnja
• 300 g mliječne čokolade
• 60 g maslaca

• 
  

Postupak:

1. 
   
   1. Napraviti kremu tako što se na laganu vatri stavi vrhnje da zakuha. Nakon što zakuha skinuti ga s vatre dodati natrganu mliječnu čokoladu i nakon 1 minuta dobro izmiješati. U malo prohlađenu kremu umiješati maslac izrezan u tanke listiće. Kremu ostaviti nu hladnjak 2 sata da se dobro stisne
   2. Za praline (grilijaž) na vatru staviti šećer i vodu da zavri bez miješanja dok se ne dobije svijetli karamel. Kada se sav šećer istopi i dobije zlaćanu:) boju dodati lješnjake, izmiješati dobro metalnom žlicom i kada se dobije tamnija boja karamela sve istresti na pouljenu podlogu (tanjur) i ostaviti da se ohladi
   3. Tamnu čokoladu iskkidati na kockice te je istopiti u zdjelici iznad pare. Ohladiti je i u ohlađenu dodati 3 žlice vode i dobro izmiješati
   4. Pjenasto umutiti bjelanca pa im dodati 1 žlicu šećera, još malo mutiti i ostaviti sa strane
   5. Žumanca umutiti sa šećerom da dobijemo gustu blijedu smjesu pa im dodati pripremljenu tamnu čokoladu. Dobro izmiješati pa dodavati mljevene lješnjake i umućena bjelanca ( ja to dodajem od 3 puta oboje) koje umiješamo lagano špatulom
   6. Smjesu izliti u kalup za tortu promjera 26 cm. (Ja uvijek nauljim samo dno kalupa, stavim na dno papir za pečenje a stranice kalupa ostaju suhe tako da mi torta nema brijeg u sredini). Peći na 190°C 30 - 35 minuta
   7. Ohlađeni grilijaž iskidati te ga u multipraktiku samljeti (nemam ja multipraktik nego neku sjeckalicu ali je poslužila svrsi:))
   8. Tortu izvaditi iz pećnice i ohladiti. Ohlađenu razrezati (ja sam uspjela razrezati na 3 dijela) i filovati kremom i posipati mljevenim pralinama (grilijažom). Isto uraditi po vrhu i okolo.

-

Ljubav ne pita za godiste

Na Zlatiboru sam kupila nove knjige..Mog dragog pisca i njegovu Veroniku, ali takodje i ovu "sivu".Vidim otimaju se svi da je kupe...kao zaludila svijet  Uvijek sam bila u toku zbivanja  

Bili nam preko vikenda nasa djeca, gleda moja P knjigu, pokazuje svom S, smihulje se.Pitaju me , jesam li procitala o cemu se radi.Pa naravno da jesam, i porucujem mladima da ljubav i zainteresiranost za sve sto veze se uz ljubav NEMA starosnu granicu. Tako, rekoh, da se zna.Lijep pozdrav mojoj generaciji i svim generacijama svijeta 

Nadjoh ovaj clanak kod jednog mog dragog FB prijatelja, mog Zenicanina

"POPIŠE" MI MOZAK PRIČOM O MASLINOVU ULJU!

Otvorim novine, recepti sa maslinovim uljem, pogledam na TV sve stanice imaju svoje kuharske emisije, a u njima kuhari samo zanju za maslinovo ulje. Jučer razgovaram sa liječnikom poznatim nutricionistom i on tvrdi, da je najbolje jesti ono šta tvoj klimat pruža, jer se priroda pobrinula da svako na ovoj kugli zemaljskoj ima sve potrebne hranljive sadržaje u namirnicama koje daje to podneblje.
Kasnije ja nešto kao biva razmišljam, pa usporedim podatke i nađem da Zeničani u ovako zatrovanoj sredini imaju duži životni vijek od Dalmatinaca, stanovnika južne Italije i Portugalaca, te Grka, a oni svi koriste maslinovo ulje.
Još se sjetim, da su svi narodi, koji su spremali jela sa maslinovim uljem - naprosto nestali: stari Grci, Rimljani, Kartažani, Perzijanci i drugi (hehehehehe).
I ja kontam :) ko želi dug i sretan život, ne treba koristiti maslinovo ulje, sem da se namaže pri sunčanju :)

250-ti post

Koliko nabrzaka pogleda, ovo je moj 250-ti post.Fina brojka, rakla bih.Nekad sam cesto ovdje, pa onda napravim pauzu, pa opet sam tu, a postovi ostaju kao moji tragovi.Neka ih, citat ce ih nekad neko i kad vise i ne budem tu.A to i jeste poenta moga pisanja ovoga a i mojih drugih blogova.
Citajuci tudje blogove-postove ja nekako stvorim sliku o vlasniku..Cini mi se, prepoznala bih mnoge kad bi se slucajno na ulici sreli.Meni je to ono pravo kul :)

Vec sam ja ovdje pisala..Kad zelim neki kolac kakvog ja zamislim da pravim, ja obavezno idem na stranicu meni drage i bliske nase   vrtaljice. .  Njeni recepti meni su garancija za mjere, za ukus, za izgled.Pratim  njene rijeci i nikad omanula nisam.A puno toga pravim i pravila sam i pravit cu bas po njenim receptima.Isprobano dobro :) Hvala ti drugo moja draga :)


Danas  mi naumpade kolac sa malo troska, jednostavan za napravit, nije bomba kalorija i mogu ga ponuditi i ako ko svrati slucajno  na kaficu.To je ovoga puta njezin  


http://vrtaljica.blogspot.de/2010/06/najjednostavniji-kolac-s-tresnjama.html

Nisam imala tresnje, kupine su takodje odlicne :)

Svi cemo ( cete ) ostariti i sve vas ce ovaj tekst dotaci...

"Posudila" sam ovaj fini tekst od nase   Zore

a i sama sam mama, u zrelim, poznim godinama i ovaj tekst me  itekako dotice, jer jednostavno  sve blize sam starosti...

Za sve Vas koji imate roditelje,
Za sve Vas koji ste roditelji,
I za sve Vas koji radite s nečijim roditeljima.

Dragi sine/kćeri,

Sada još nisam ostario, a kada me budeš video takvog budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumeti.

Ako se zaprljam za vreme ručka, i ako se ne mogu sam obući, budi strpljiv.

Seti se sati koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvek iznova, nemoj me prekidati, saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvek iz početka, pre nego što bi utonuo u san.

Ako se ne budem želeo kupati, ne ismejavaj me i ne vređaj. Seti se kako sam te morao loviti i izmišljati hiljadu razloga da bi ušao u kadu. Kada opaziš moje ne poznavanje novih tehnologija, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmehom na licu. Ja sam tebe naučio mnoge stvari: pravilno jesti, pravilno se oblačiti, suočiti se sa životom.

Ako nekada u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena da se prisetim, i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. nije mi najvažnija stvar na svetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš poslušati.

Ako ne budem želeo jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne. Kada mi umorne noge više neće dozvoliti da hodam, pruži mi ruku. Jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si činio prve korake.

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živeti, da želim umreti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš razumeti. Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava.

Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želeo samo najbolje i pokušao te pripremiti na putovanje života.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osećaj da si bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumeti i pomoći. Tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živeti. Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću. Vratiću ti sa osmehom i neizmernom ljubavlju, koju sam oduvek čuvao za tebe.

Volim te sine/kćeri,
Tvoj tata/tvoja mama!

A onda,

moj mladji sin se ubrzo zatim oglasio :) :

    *************************************

Nasmija me, i debelo me rasplaka...

Tako lijepo i pametno napisano. I tako istinito...

Znaj da sam uvijek tu za tebe. Ja sam tako sretan da te imam, da si ti baš ti, da si mi pružila, sve što si mi pružila, i da smo zajedno kroz sve prošli, kroz što smo prošli.

A tebi još slijedi puno godina prije starijih dana, a do tada, a i onda ću te voljeti, pomagati, biti ti drug i uvijek tu za tebe.

Ja sam tako ponosan na sve nas. Jedva čekam da se učetvoro ili bar utroje opet vidimo i družimo - sa svim našim vrlinama i "neadekvatnostima", ali ipak ponajviše sa našim vrlinama. Tako sam sretan kad na nas pomislim.

Ljubim i grlim vas!

S.

Moj muz u kuhinji -danas ja pravim rucak

Sa onim modernim ljustacem za mrkvu, krompir i slicno, zakacila sam i jagodicu na kaziprstu :(  
I pored devet zdravih prstiju, taj ranjeni nekako najvise mi fali.
Moj muz me odmjeni u kuhinji.Napravio nam je gljive punjene spinatom, zapecene u rerni.
Gljive je ocistio i blago na tavi preprzio, zapravo tek da vise nisu tvrde.U tavi spinat ( prethodno obaren) na puteru preprzio,uz dodatak bijelog luka.Zacinio..
Gljive je punio spinatom, poredao u tepsiju i svaku pokrio sirom.Na 200°C i uz strujanje toplog zraka u rerni imali smo lagan rucak za pola sata na stolu :)
Ja nisam mogla bas nista da ne pridodam.Ovoga puta fini obicni zuti kolac, uz dodatak kakaoa..