O meni

Moja fotografija

Dani su mi obicno prekratki za sve ono sto zelim uraditi.Rijec DOSADA ne postoji u mojem rjecniku.

19. pro 2012.

do nedavno bila sam ja sama gospodja J. Sada smo nas dvije..ja i moja snajkica

Da, sada nas dvije nosimo ista prezimena, ona mladja gospodja J. a ja starija.Ona je u moj zivot usla , zapravo, kao kcerka.Oduvijek sam zeljela i kcerku.Sada je i imam.I bas mi nekako lijepo, potaman.
Ponosna sam na moga sina, znao je izabrati pravu zivotnu saputnicu.
Sta  vise majka pozeljeti moze.
Za predstojece blagdane, iako udaljeni od nas skoro 400 km
moja snajkica napravila je divne "starinske" kolacice, puno vrsta.Spakovala u adekvatnu kutiju i lijepu cestitku uz to prilozila.I zamolila :)) cika postara da nam to donese.
Moje srce je bas obasjano blagdanskom srecom
Isto zelim i vama svima, drage moje svekrve :)


17. pro 2012.

Neko ima jedan ja ih imam bezbroj - Hobi



Isla sam u osnovnu skolu.Davnih 50-tih / 60-tih godina. Moja majka kupila je sebi sivacu masinu, tada    u Zenici  u   tek otvorenom BAGATU :)  Htjela se zabaviti i malo na gorku sudbinu zaboraviti..naime 1962 poginuo je moj otac, rudar zenickih rudnika :(
 Ostala je moja majka sa nas 6 nejaci, da nam bude i otac i majka.Imala je TEK  36 godina ...Zvuci nevjerovatno...i meni samoj...i sada
I tako zene komsinice joj rekle da se zabavi necim, da misli skrece...
Sjecam se ko sada.Kupila moja majka citav top ( tako se to tada zvalo) onog materijala za posteljine, na kockice, bijelo-plave i crveno-plave boje.Zene joj rekle ( ja sam to sve prisluskivala, vec tada preozbiljna za svoje godine, jer zivot mi tu ozbiljnost nametnuo ), da tako posteljinu sije..ravno je, pa kad malo nauci,onda moze i nama djeci da sije.Jeftinije bi bilo...
Moram da kazem ta bagatova masina zvala se SLAVICA :) I ona je ko clan nase porodice dobila svoje mjesto.Bila je na elektricni pogon, ona stopa  ispod noge na struju.Brzaaaaaaaaaaaaaaaaaaa:)
Meni maloj curici bas ta stopa  bila izazov.Mada me niko ni primjecivao nije. Moja majka je , sjecam se, pokusavala i pokusavala..nervirala se.Nije joj islo ni od ruke ni od noge...A ja sam samo cekala da moja majka ode kud god, komsinicama na kaficu, da ja isprobam.Jer djelovalo mi  jednostavno.I tako..sjela sam i istog momenta ukapirala sam kako ide.U pitanju su osjecaji, sinhronizacija ruku i nogu.Imala sam tada 14 godina !!!
I tako, sjela sam i sila, sila i sila.Kad majka dosla iz hodnje ja sam vec 2 carsava i jastusnice  sasila.
Sjecam se
Majka je zastala..nevjerica u ocima.Prisla mi i poljubila me.Rekla je : Na svog oca si..i on je bio tako pametan i sve je znao.
Otada oduvijek imam sivacu masinu u kuci.I puuuno makaza.I konaca.I svega sto dobra svestrana domacica treba u svom domacinstvu.
Sadasnje masine su ko kompjuteri.Ali ja sam im dohakala.Jer osnov je isti, nijanse su razlicite.
Cesto sjdnem da nesto popravim..Recimo
ne volim velike, cetvrtaste jastuke za spavanje, one 80X80.Dodju do pola ledja. Nezdravo za kicmu.I ja i sva moja draga bica oko mene odavno imamo zdrave anatomske jastuke.E a ja od onih velikih jastusnica napravim jastusnice za te anatomske jastuke.Uzivam i korisno cinim.
Kakvi ste mi vi sa vasim hobijima? O mojima bih ja mogla roman napisati.Oni su jednostavno ja :)

13. pro 2012.

Hljeb od integralnog brasna, sa orasima

U Njemackoj sam prvi put jela hljeb sa orasima unutra.Sto cigo reko, kad neko masla ima i pete ( stopala) njime maze.
Tako i Njemci.
Sjecam se da je maslac, pa jaja, pa orasi u moje vrijeme u Zenici poskupo bilo.Luksuz..
Ovdje to nije tako.
Pa eto i ja danas napravih ovaj hljeb.Bas je ko dusa.Spolja hrskav, iznutra malo malo na orah naletis.
Ja to odokativno pravim.
* plasticna  casa od jogurta, ona od 150 ml mi je mjera

- 3 case crnog brasna
- 1 casa heljdinog brasna
- 1 casa obicnog brasna
- 1 cajna kas. soli
- 1 cajna kas. meda sa djumbirom ( isprobavala, stetit ne moze, zdravo jeste )
- 2 cajne kas. maslinovog ulja
- 2 kesice od po 7 gr. suhog kvasca

Kasikom umijesila sa dobro toplom vodom, negdje 45 °C..To kvasac ubrza i naraste sad pa sad :)
Rijetko tijesto pokrila aluminijskom folijom, da se udupla.

opet kasikom, umocenom u toplu vodu tijesto malo "namladila", malo ga pokrenula,oblikovala i opet pokrila folijom.

Zdjela mi je zacas bila puna, i foliju dirala :)

E sad  sam u tijesto stavila oraha, srednje krupno nasjeckanih, kasikom izmijesala, i na  pobrasnjenu radnu povrsinu izrucila.Mojim mubarek :) rucicama izradila sam divno, mekano tijesto.Podijelila ga na 2 dijela,  pa opet oblikovala svaku strucu i svaku posebno u kalup stavila.Moji kalupi iznutra su teflon,ako nisu pomazite ih ovlas uljem.
Posula sam sjemenom lana i susama.
Pekla na 200°C kojih pola sata.
A onda..uzivala sa mojim muzem, uz takav hljeb i hava je ukusna :)
Uzivajte i vi.





5. pro 2012.

Miljetic bake M.St.




Meni moji sinovi ne daju da kazem da ostarila sam, da je mene to i to proslo je. A ja opet kad vidim bake, ali prave bake, preko 80 godina, kako marljivo dolaze na reha gimnastiku, e onda  sama sebi kazem imas ti jos vremena ispred...
Imam ja jednu takvu bakicu u mom uzem krugu dragih ljudi.
Prvo ne dozvoljava mi da joj persiram i trazi da joj se i ja obracam sa baka :)
A ona je tako vitalna, tako aktivna, tako puna ideja.
Iako 80 prevalila za bozicne praznike ne dozvoljava da joj se mladji puno mijesaju.
Kod nje se ide na svecani rucak, sto bude postavljen ko u njemackim zurnalima, sve stima do perfekcije.
E tada ja sebi kazem, kad moze draga baka M.St. vala ne dam se ni ja.
Ona za mene kaze:Zivot pred tobom :)
Ide ona redovno na partiju bridja sa svojim vrsnjakinjama.U sali kaze, sve su udovice ko i ona, samo im jedna kvari prosjek.Ima muza i nije fleksibilna kao ove druge koje muzeve sahranile.Pomalo i smijesno i tuzno i istinito.

26. stu 2012.

Krv nije voda ili geni su to..

Vec tri dana kako se borim sa mojim dragim laptopom.Nov, nije ni godinu navrsio.Prethodni bio 8 godina star kad u penziju otisao.
Kupio mi ga , taj novi komp,  moj stariji sin kad nakon one teske operacije kuci iz bolnice dosla.I prije tri dana sam mu " dala" nesto sto mu se uopste nije dopalo.Totalno se usutio, bez glasa i slike :((
 Jos nisam sigurna sta je to moglo biti, ili neki nevaljao program ili pak neka slika koja  u sebi krila nestoo sto kompjuteri ne vole.
Bez kompjutera ja sam ko bez ruku.Tek vidim koliki jarani zapravo smo mi. Prvog dana kad usutio, sutila i ja i razmisljala o dijagnozi mu.Muz mi kaze, pa dobro, pod garancijom je, odnesi ga i rijesit ce ti problem. I pripremila ja i garanciju, na tri godine je ima.I mislila sutra,u ponedeljak odmah ujutro da ga " doktorima " nosim.
Ali ja ne bih bila ja...Danas po kuci pospremam, fini ruckic po Cigota programu napravila, a sve gledam mog " bolesnika"
I sjednem ja. Komande su na engleskom jeziku.Da su na njemackom bilo bi mi lakse.Ali ne bojim se ja ni engleskog kad gusto je.
I mic po mic, pa opet mic
I popravih ja mog druga.Sate i sate sam  mu dala da prvo sve moje vazno prebaci na externu memory plocu.
A onda ga " pregledala" od glave do
misa :)
0sposobih ga .Trebalo mi je dobrih 6-7 sati.
Ali ko sretniji i PONOSNIJI od mene.
Pa ljudi
Meni ce uskoro 65 godina.
Samouka.
Ali ocito sa dobrim genima. ( Moj mladji sin zavrsio je fakultet za kompjutere i programe, kako to Njemci zovu naucnik za informatiku i programe)
Pa ocito moje gene moje dijete od svoje mame naslijedilo.
Ehhh da li su laptopi u moje vrijeme bili...
Ali nadam se, da me zdravlje posluzi, pa da se jos dugo druzimo.Ja i moj drug laptop :)



19. stu 2012.

Naslov je najmanje bitan

Moguce, mnogi koji svrate na ovaj moj blog upitaju se, sta ova ovdje trazi.Postavlja slike, neke zabiljeske.E vidite, sve to ja bas namjerno radim.I istovremeno SPONTANO.A blog sam zaista spontano SPONTANIM nazvala.I to jako davno...
Ovaj moj blog moj je elektronski ili virtualni dnevnik. Kako mi koja ideja dodje, tako je ja i stavljam na papir, pardon, stavljam je ovdje.
I tako
Jutros citam jedna moja draga prijateljica, moja vrsnjakinja, pise :  mama mi je bolesna, moram sada biti uz nju.
A onda..
Moja Milena, isto moja generacija..njena mama godiste je moje mame, tj.1926.Znaci duboka, fina starost.I vec 10-tak dana  je u bolnici..Kako Milena meni pise, tamo u njih u n jihovim bolnicama ( citaj nekim nasim bolnicama) kad ti neko lezi, familija se brine oko svega, medicinari oko medicine.Pa tako Milena i n jezina sestra i njezina dva brata  smjenjuju se nad krevetom majke im...
Nesto me to i rastuzi i navede na razmisljanje.
Naime sve dok ti je majka ziva i ti se osjecas djetetom.Ne samo svekrvom, punicom, majkom, nego i djetetom.I nekako si i mladji, jer naprosto ima od tebe tvojih starijih..
Moja majka umrla je davno.Ja nisam imala ni 50 godina.Sa njom je umrlo i dijete u meni.
Nemas svoju majku, nisi vise nicije dijete..Ili tako nekako..zapetljah se sad..
I zaista..Imam bas puno mojih drugarica, koje prevalile 60-tu i cije mame jos zive.Hvala bogu,naravno.I nekako one su jos nekako vise nekome potrebne..svojim majkama nekako,opet, ponajvise..Moja Milena  kaze : evo nas MI DECA oko majke..koja na samrti je.
Eto to ja htjedoh reci..ako me razumjeste.
A ja se osjecam odavno nicije dijete :(
Oca sam  izgubila jos u osnovnoj skoli.
Majku kad bas trebala je :(
Kad po stare dane prilagodjavala sam  se nekom novom, drugacijem svijetu.Inostranom...
A valjda je to sve tako moralo biti..
Ko jos to zna...
U svakom slucaju
nisam bas  nesto raspolozena...
Da moja majka ziva je
razumila bi me najbolje..Aliiii

18. stu 2012.

Poguzija, da prostis

Oduvijek,od kako pamtim za sebe interesovala me je kuhinja.kako izgleda :) i naravno  da se u njoj kuha.Mozda nije bas popularno ovo reci, ali zaista puno vremena sam u ovih mojih 60 i kusur godina provela bas u kuhinji.
Sjecam se, kad ovdje u Njemackoj radila u bolnici, pa oni zenski razgovori u vrijeme pauze, i odmah sam zamijetila kako Njemice vole namjestiti kuhinju, ono bas po katalogu i po mjerama.Ali to je,uglavnom i sva njihova ljubav prema kuhanju. Ne vole ili vecina njih ne voli da kuha.Cesto sam slusala, pa ko ce i kuhati i poslije opet sve u red dovesti.Boze koliko smo sve zene jako razlicite.Ja sam tim nekuharicama nosila sve moguce bosanske specijalitete.Sve one jedu.I cudile su se, kako to ja nisam kuharica, a znam da kuham.Ma njemacka posla.
Vjerovatno ti moji geni  kuharski prenijeli se i na moje sinove.Obadvojica i vole i znaju sve kuhati.I uzivati u tome.Bas ko i njihova mama.
Ideja da ja nesto skuham, napravim, meni naleti u sekundici...nikad mi nije mrsko.Cesto pravim i ono sto ja  ne jedem, kalorija radi :) ali i tada uzivam jer moji dragi u tome ce uzivati...
Maloprije ( ponoc je vec bila) setala sam meni dragim blogovima, medju njima uvijek je i 
 vrtaljica

.Nekako puno toga imam slicnoga sa njom,i njenim receptima jednostavno vjerujem.Ona je detaljista i zato ne mozes omanuti slijedeci njena uputstva.Dopade mi se njena lijena pita ( i moja majka tako je zvala, a znam i zasto..Naime pravu pitu  pravis prije svega praveci oklagijom, dakle praveci jufke, jer jufke su zapravo i najkomplikovanije kod pita, a ova pita se mijesi  mikserom,znaci nidje oklagije, haha )
I zacas ja u moju dragu oazu uzivanja, u moju kuhinju.I zacas se prosiri miris..Moj muz pita " ma sta nam to pravis "..I pogodi on sam nakon minutice..Kaze nesto sa jabukama i cimtom...
Evo i  gotova lijena pita...Moj muz vec spava, a zato ujutro uz kaficu znam sta ce reci...Ma draga moja cestita zena..i to nakon evo  skoro 40 godina braka...Treba to dozivjetiprozivjeti, zavrijediti..Ugodna noc nocobdijama a drugima miran san...


 

13. stu 2012.

Moja Zenica koja vise ni nalik nije

U Zenici nisam bila tacno od onog avionskog napada na New York.Bas tada bila sam u Zenici.Nije to ni tada moja Zenica bila.Ako poslije toga vise nisam ni isla, zar treba sto dodati.Volim ja nju, u njoj sam se rodila, moju djecu izrodila.Ali ta danasnja Zenica vise nije ni nalik mojoj nekadasnjoj.
Naime po  zavrsenom ljetovanju u Vodicama  jos u Njemackoj smo nastimali da se vratimo sa sarajevskog aerodroma.Samim tim i Zenicu da posjetimo.Nakon tolikih godina..Bile su to one africke temperature u Zenici..oko 40 stepeni.Bio je to zadnji dan juna i prvi dan jula 2012.I SAMO dva dana..
 
 
Kad bih ukratko trebala reci kako je bilo, rekla bih od srca: Ne ponovilo se. Odsjeli smo u rashladjujucem hotelu Dubrovnik, na kaficu isli u slasticarnu Mimoza.I samo taksijem do naseg stana na Jaliji..I ne ponovilo se.Nesto je bilo u  zraku sto doslovno ubiti nas htjelo.Nasa pluca smo godinama ocito ocistili od zenickog zraka i taj zrak tada u julu ..ne ponovilo se.I ja i moj suprug jedva smo cekali bjezati nazad.Obadvoje dobro bolesni.Prvo smo izgubili glas..obadvoje.A onda komplet bolesni...iznemogli.U nasoj Njemackoj oporavljali smo se finih 10 dana.Cak smo prije te posjete malo izdaleka razmisljali po stare dane cesce u Zenicu dolaziti,imamo fin stan u nasoj Zenici.Ali sada definitivno znamo, nema teorije vise o tome...djeci i starijim ljudima ne treba puno da zdravlje naruse.Mi cemo jednostavno podaleko od Zenice biti,a za djecicu Zenice,sta reci.Ni dragi bog im pomoci ne moze.Tuzno pretuzno.ko da je Zenica neka africka,sirotinjska, nikom bitna ,nikom interesantna destinacija postala.sto dalje od nje..Nazalost,ovo dolazi iz moje duse...