.JPG)
I srecna sam da je tako.
Moze da misli sta god hoce, vrijeme cini svoje. Bila sam 14 dana u nasim krajevima..U bosni, mojoj domovini po rodjenju i u Srbiji, domovini mog muza, po rodjenju.Bilo je slatko i kratko.duze ne bi ni valjalo.
Kako se osjecaju nasi ljudi koji su kao ja davno otisli iz nasih krajeva i kad dodju "medju" svoje. Pa iskreno, ne bas ugodno.MORAS birati sta ces da pricas.NISTa ne godi da kazes.Ni da lijepo zivis, ni da ti je normalno i vise puta u godini otici na odmor po Evropi..Ne godi im ni da kazes istinu o svojoj djeci.Zapravo, oni i ne pitaju bas nesto posebno..znaju da uglavnom nasi ljudi lijepo zive i to im jednostavno bas i ne godi.Znaju jako dobro da su nasa djeca, sada vec odrasli 40-godisnjaci, uglavnom uspjesni mladi ljudi sirom svijeta.Ni to im nekako bas ne godi.
Tako da ja i nisam bas posebno odusevljena vratila se u moju Njemacku.
A onda..U mojoj Njemackoj, ljudi, moji pekari, moji frizer, moja manikirka, svi oni obradovali su se i svi kazu da sam nesto dugoooo bila.A sve su to strani ljudi u odnosu na MOJE zemljake.
Ne moram sve i komentarisati..Vjerovatno nisam usamljena u mom razmisljanju.
I ne osjecam se krivom sto mnogi nisu takodje otisli negdje u inostranstvo..Trebalo je imati petlju i krenuti u novi nepoznati zivot.
Mi hrabriji, mi hazarderi tu smo gdje smo.Svako gradi svoju buducnost, svoj zivot...I niko nikome ne treba da polaze racune za svoje poteze.
Imam potrebu da ovo na papir stavim, i sebe same radi.
Ici cu ja opet u pohod nasim krajevima.
Kao sto na pocetku napisah,
bit ce to opet kratko i slatko.
:)
